Seoski vrt ili rustikalni vrt

Selo je najbolje za seoske vrtove. Samo ime govori, da je to vrtni stil koji se razvio na farmama. Farme su uvjek imale kod kuće povrće i cvjetnjak koji je služio kao vir povrča, bilja i cvječa za domaćinstvo. Specijalnost seoskog vrtnog stila je, da je veći dio vrta posvećen uzgoju povrća, voća i ljekovitog bilja. Važnu ulogu imaju i cvjetnice, posebno trajnice. U seoskom vrtu imamo bogatu mješavinu mirisa i boja koje se isprepliću u harmoniji. Povrće i začinsko bilje igraju važnu ulogu, zato jih upotrebljivamo i kod ukrasnih greda.

Primarna svrha vrta je opskrbljivanje seljačkih domaćinstava sa svježim povrćem, ljekovitim biljem i voćem. Seoski vrt je u osnovi vrlo stara oblika vrta. Pojavio se s Rimljanima i proširio se diljem Europe. Jedinstveni utjecaj na seoske vrtove su imeli u srednjem vijeku samostanski vrtovi, od kuda je seoski vrt pouzeo više formalne oblike.

Pravi seoski vrt se sastoji od povrtnjaka, koji je okružen ukrasnim biljkama (grmlje, drveće, trajnice). Voćnjak u osnovi nije dio vrta, jer je svaka farma imala vlastiti voćnjak. Ako ne živite na farmi, možete u dio vrta posaditi nekoliko voćaka. Povrtnjak je u obliki kvadrata, okrugli ili ovalni, gdje su četiri velike grede odvojene stazama u obliku križa. U sredini je fontana, sunčani sat ili malo drvo. Grede su simetričkih forma. Njihova veličina ovisi o raspoloživom prostoru. Na grede sadimo različito povrće, ljekovito bilje i trajnice. Pazimo na plodored, jer je seoski vrt u isto vrijeme i organski vrt. Posebna pažnja se posvećuje zemlji, koja bi trebala biti visoke kvalitete. Svake godine je poboljšamp kompostom.

Sastavni dio seoskog vrta je mjesto za spremanje komposta - komposter. Postavljen je na rubu vrta i pomalo maskiran grmovima ili visoko ratsučim trajnicama ili travama.

Staze u seoskom vrtu su prirodnog izgleda. Najčešće su to uhođene staze na travi. Da ne hodamo kroz blato možemo posuti sloj kore. Tako ćemo hodati mekano i kora će emitirati prijatan miris.

Svaki seoski vrt je ograničen ogradom. Tako se spriječi divljim životinjama pristup do povrća i voća. Ograda neka bude 1 do 1,5 metara visoka, izradena od drveta. Metar i pol visoka ograda već formira zaštitu od vjetra. Pored ograde sadimo razne trajnice, tako, da su visoko rastuče ob ogradi a manje ispreda.